PRAVILA ZA ISPUNJEN I SRETAN ŽIVOT

  1. Pokažite ljudima kako da si sami pomognu i ne trošite vrijeme na one koji ne žele pomoć jer svojim navaljivanjem nećete ništa postići već samo produbiti nepovjerenje i gurnuti ih dublje u očaj i beznađe. Osoba treba sama shvatiti da treba pomoć prije nego ju je spremna dobiti.

 Sada već gotovo dvogodišnje iskustvo terapeutskog rada sa ljudima mi je potvrdilo u nekoliko navrata ovo pravilo. Posebno na početku svog rada sam se znala upecati na sindrom „majke Tereze“, pokušavši silom pomoći onima za koje sam smatrala da im pomoć treba. Nisam štedila niti sebe, niti svoje vrijeme, danima sam razmišljala što da još napravim, proučavala literaturu, osmišljavala strategije, čak se i loše osjećala ako sam vidjela da je osoba jednako loše ili se nakon početnog entuzijazma povuka i prestala raditi na sebi, te došla na početno stanje. Osjećala sam se kao loš terapeut, doživljavala to kao svoj osobni neuspjeh. Čak sam nadobudno svima nudila svoju pomoć, gotovo potezala ljude za rukav ne bih li im skrenula pozornost na sebe i mogućnost da im pomognem. Kao da bilo tko bilo kome može pomoći ako si on to sam ne želi?!?! Takav se terapeut još nije rodio, niti će se roditi. Danas znam da će osoba koja želi raditi sa sobom naći put do mene, da će preokrenuti svijet da dođe do mog broja ili adrese, da će sretna kucati na moja vrata jer će znati da se iza njih krije osoba koja će joj pomoći da brže plovi putem prema sebi. I danas se više nikome ne nudim, čekam da me ljudi pronađu sami. I predivno je što u moj život svakodnevno dolaze novi klijenti, redom svi predivni ljudi na putu prema sebi. Svakodnevno uživam u radu sa njima, uživajući u ljepoti njihove duše koju oni još nisu osvijestili, a ja ju vidim prekrasnu i veselim se svakom njihovom pomaku u smjeru da je jasnije vide.

 2. Budite zahvalni na svemu što je bilo, što jest i što će biti i svojom ćete zahvalnošću privući obilje, jer biti sretan i ne oskudijevati je stanje koje čovjeku treba biti normalno.

 Biti zahvalan na svemu je dubinsko razumijevanje života, jer da nije bilo naše prošlosti, ma kakva god bila, sadašnjost bi bila puno drugačija nego što je. Ako nam se sadašnjost ne sviđa, jedino što nam preostaje je biti zahvalan na njoj i prihvatiti je, te znati da je jedino prihvaćanjem možemo preobratiti u budućnost kakvu želimo. Ako se bavimo očajavanjem nad lošom karmom ili nesretnom sudbinom, ako zdvajamo nad svojom prošlošću i sadašnjošću, želeći da je drugačija, ne shvaćamo životni princip i krojimo si sličnu budućnost. To je kao da smo slijepi. Ili nezahvalni. I onda nam život vraća na jednak način. Ne zato što je život protiv nas ili loš, već zato što ne shvaćamo osnovni životni princip koji kaže da samo zahvalnost rađa život kakav želimo živjeti. Zahvalnost na svemu, čak i na sadašnjem trenutku koji nam se ne sviđa, ali ga doživljavamo kao trenutak buđenja i novog početka, trenutak startne točke novoga, ljepšega života.

 3. Budite sposobni primiti obilje, jer ako ga ne smatrate svojim punim pravom, odbit ćete ga.

 Ovo me podsjeća na jednu moju poznanicu koja je živjela životom na kojem joj nitko ne bi mogao pozavidjeti, no kada je prvi put bila u prilici samo pomisliti na to da bi mogla živjeti drugačije, naprosto to tada nije bila u stanju. Apsolutno joj je bilo nezamislivo čak i pomisliti da bi mogla zarađivati daleko više, zamisliti da u svojim rukama ima desetak tisuća kuna koje je sama zaradila u jednom mjesecu i kojima lagano plaća sve svoje obaveze. Dosta joj je dugo trebalo da samo pokuša vizualizirati. I samo godinu dana nakon prvog početka zarađivala je upravo onakav iznos kojeg na samom početku nije mogla niti zamisliti, i to lako, uživajući u tome. Svemir se pobrinuo da joj ostvari želju, međutim prvo si je trebala uopće dozvoliti mogućnost sanjanja. To me podsjeća na Škota koji je pola života proveo moleći Boga da dobije na lutriji i kad je Bogu dosadilo slušati ga, očajan ga je zamolio neka konačno uplati listić J Ljudi često misle da žele živjeti drugačijim životom ili imati više, međutim ne dozvoljavaju si čak niti slobodu sanjati kako bi život tada zaista izgledao.

 

4. Svakoga dana živite kako najbolje možete, zaboravljajući brige. Činite ono što je u vašim mogućnostima i ne brinite o onome na što ne možete djelovati.

 Gotovo svakodnevno slušam od svojih klijenata da je nešto teško, slušam o njihovim strahovima i brigama, slušam kako me pokušavaju uvjeriti da će im biti bolje kada se stvore određeni preduvjeti da im bude bolje. Neke je teško uvjeriti da nam nisu potrebni preduvjeti da bismo bili bolje, nego ako želimo da nam bude bolje trebamo vjerovati da je to moguće i ne baviti se načinima kako da to postignemo. Potrebno je ne brinuti, biti miran i osluškivati život oko nas, biti sretan i bezbrižan, iako sve oko nas izgleda zabrinjavajuće. Samo takvim stavom, vjerom i osjećajem možemo dobiti ono što želimo. Posebno u posljednje vrijeme, kada sa svih strana slušamo o recesiji, ljudi mi govore „samo da nađem kvalitetan posao, sve će biti bolje“. Obično odgovaram da već je dobro i dok to ne shvate i ne osjete, neće naći kvalitetan posao. Preduvjet kvalitetnog posla je da se sjednemo sami sa sobom i pitamo se kako bi taj posao trebao izgledati. Ne zamaramo se time je li to moguće ili ne, samo se osjećamo onako kako bismo se osjećali na poslu naših snova. Dozvolimo si o tome sanjati, to osjećati, sa svim detaljima, bojama, okusima, mirisima, situacijima. Ne pitamo se je li to moguće ili ne, nego to naprosto živimo u svojoj mašti. Kada to proživimo u mašti te se od te slike odvojimo i ne zamaramo se mislima o tome kada će se i hoće li se ostvariti, jednog dana shvatimo da smo sa lakoćom dobili posao snova, da na njemu već radimo i da se desio splet „nemogućih“ okolnosti koje su nam do njega dovele. Veličanstveno.

 5. Gnjev je nepotreban. To je osjećaj utemeljen na osjećaju krivnje i gubitka kontrole. Shvatite što ga uzrokuje, nađite njegove korijene jer tako ćete pronaći svoje slabosti i moći ćete djelovati na njih i naposlijetku ih otkloniti. Gnjev sam potpuno je neproduktivan osjećaj ako ga pustite da se rasplamsa i ništa ne naučite o onome što ga izaziva.

 6. Suočite se sa istinom i nastojte živjeti s njom da biste bili u skladu sa svojim istinskim Ja. Samo tako shvatit ćete što još trebate naučiti da biste poboljšali kvalitetu života i uvjete u kojima živite.

 Danas se ljudi boje istine, bježe od nje, nisu spremni suočiti se sa njom. Istina boli jer ruši iluzije, a svako rušenje je bolno, barem na početku. Istina iziskuje da stvari nazovemo pravim imenom, da poduzmemo neke akcije, a često se to čini nemogućom misijom. Gledam oko sebe puno nesretnih žena, koje svoje nezadovoljstvo pokušavaju prikriti shoppingom, seksom,  pretjeranom brigom oko djece, beskonačnim kavama sa prijateljicama, radikalnim dijetama,… Obično se jako trude uvjeriti sve oko sebe da imaju idealan brak, gube gomilu snage uvjeravajući i sebe i sve oko sebe, a duboko u sebi su zabrinute, uplašene, osjećaju se nesigurnima, nevoljenima, manje ili više, ali uvijek nedovoljno vrijednima. Isto tako, oko mene je gomila nezadovoljnih muškaraca koji ispunjenje traže mijenjajući žene, postalo je to kao sport, nikad kraja. Samo rijetki od njih su spremni priznati si istinu da žive ispraznim životom, da su nezadovoljni, …. jer to bi ih natjeralo na promjene, na koje nisu spremni, jer što bi bilo sa djecom, što bi rekli ljudi, što bi bilo sa materijom, zašto razrušiti ono što se godinama stvaralo, kad nema garancija da to donosi nešto bolje,… I tako obično u brakovima žive dva stranca koji bezuspješno pokušavaju naći zadovoljstvo izvan sebe i svaki dan su od njega sve dalje. I svakom je onaj drugi kriv.

I nije to samo tako u brakovima, to je u svim dijelovima života u kojima na sebe gledamo iz perspektive straha i ovisnosti, a ne slobode i istine.

 7. Ne budite sebični ni u kom pogledu. Poštujte sve oblike života.

 Pitajmo se koliko smo spremni ljudima oko sebe nešto dati, ma bilo što, možda čak i ljubazni osmijeh za dobro jutro. Koliko često se nasmiješimo slučajnom prolazniku? Koliko često prolazniku pošaljemo ljubav? Koliko često se zahvalimo suncu što nas grije, mjesecu što obasjava nebo, kiši koja hrani zemlju? Koliko često pogledamo blagajnici u lice, poželimo joj dobar i lijep dan, pitamo je kako je? Znamo li ime svim našim susjedima? Pitamo li se kada kako živi naš stari susjed i treba li mu nešto, dođemo li uopće ikada na pomisao da mu pozvonimo na vrata i pitamo ga kako je, donesmo mu kolač, pozovemo ga na ručak? Trivijalne stvari?! Dajući drugima, dajemo sebi. Davanje nije samo materijalno davanje, nego davanje sebe, svoje radosti, ljubavi, životnosti. I što više dajemo, više primamo. I time život postaje čarolija. Krenimo. Svaki dan je prilika.

 

 

 

 

 

 

1 Comment (+add yours?)

  1. Buy real instagram followers
    Jul 13, 2013 @ 13:07:36

    Fantastic blog! Do you have any tips and hints for aspiring writers?
    I’m hoping to start my own blog soon but I’m a little lost on everything.
    Would you recommend starting with a free platform
    like WordPress or go for a paid option? There are so many options out
    there that I’m completely overwhelmed .. Any tips? Kudos!

    Reply

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: