PROSVJETLJENJE

Jučer sam ponovno bila na DOP Intenzivu. Ivan, koji ga predivno vodi, se dan prije vratio iz Indije gdje je proveo 4 tjedna. Nisam si htjela uskratiti uživati u valu pozitivne energije koju sam znala da je sigurno donio sa sobom. Rekao je ono što sam i sama osjećala, nije njegova pozitiva samo zbog Indije koja je u duhovnosti već 5.000 godina i sama po sebi ima drugačiju frekvenciju, već zbog odmaka od svakodnevice. Odmak nam uvijek donosi odvajanje od poznatih obrazaca,  kroz to bolje vidimo i osluškujemo sebe i automatski pročišćujemo svoju frekvenciju.

Vijest koju nam je Ivan donio je da smo svi koji trenutno živimo već rođeni prosvjetljeni, da ne moramo ništa učiniti da to dosegnemo, nego samo biti. Biti znači osjetiti da JESMO. Da bismo to osjetili preduvjet je da se više ne bavimo fizičkim, da je naše tijelo energetski propusno, da su sve čakre otvorene, svi energetski centri prohodni, da nema blokada. To ne znači da one neće dolaziti, ali svjesnost znači da ćemo ih momentalno uočiti i svojom sviješću lagano otkloniti. Što znači sviješću otkloniti? To je vrlo jednostavno i ne zahtijeva od nas ništa više niti manje nego SAMO DISATI. Dakle, osjećate grč ili bol u bilo kojem dijelu tijela. To je znak da negdje postoji blokada, da reagirate na vanjske okolnosti u kojima se osjećate ugroženo. Obično reakcija na početku buđenja svijesti dođe tek nekoliko sati ili dana nakon nekog zbivanja, tako da se može desiti da ste trenutno u nekoj fazi koja se ne bi mogla etiketirati kao neugodna pa se onda čudite zašto je sve super a vas recimo boli glava. Ona vas boli upravo sada zato što ste se opustili i možete primijetiti da vas boli, možete početi reagirati na stres ili nelagodu koju ste osjetili možda prije nekoliko dana. Što tada obično radimo? Želimo što prije OTKLONITI NELAGODU i posegnemo za tabletom ili nekim vidom samopomoći. U svakom slučaju želimo se što prije riješiti ULJEZA. Ne vidimo njegovu VRIJEDNOST. To nije uljez, to je najveća vrijednost koja nam se mogla desiti jer govori da smo u nečemu izdali sebe. Govori nam da se vratimo mislima u protekla zbivanja i osjetimo gdje smo napravili kompromis koji nismo htjeli, reagirali kako nismo htjeli, …. To nas vodi da kao promatrač pogledamo našu nelagodu sa svih strana. Mi nismo naša nelagoda, mi ju samo gledamo, kao što gledamo film u kinu. Kada se odvojimo od nje, kada ju možemo samo gledati, onda smo OBJEKTIVNI PROMATRAČ, možemo objektivno shvatiti što se desilo i to objektivno razumjeti. RAZUMIJEVANJE nosi RAZRIJEŠENJE UZROKA. Kada smo riješili uzrok, automatski rješavamo posljedicu. To u slučaju naše glavobolje znači da bol u glavi prolazi. Ako je dugo trajala, trebati će joj malo dulje da nestane, ali će svakako nestati. Bez tableta i ostalih pomagala. Dakle, poanta je ne negirati ili otupljavati bol, nego ju prihvatiti kao vodića u uzrok svoje boli što nas vodi rješenju i tome TKO MI TO JESMO. Dakle, to znači STALNO BITI. Najbrži put je kroz PRIHVAĆANJE I DISANJE. To je prosvjetljenje, kada stalno jesmo, kada stalno dišemo, kada stalno nosimo HRAM U SEBI.

Možemo do toga doći i na drugi način, jednostavnim pitanjem ŠTO BI LJUBAV NA TO REKLA ili TKO SAM TO JA kad sam takav kakav jesam. Što to znači? Jednostavno, kada nam je učinjena neka nepravda i u nama se probudi gomila osjećaja koji nisu ugodni, od mržnje, bijesa, potrebe za osvetom,…. tada zastanimo i pitajmo se što bi ljubav na to imala reći. Ljubav je svjetlo, bijes je tama. Kada se pitamo što bi ljubav rekla, onda ćemo shvatiti da smo ono što imamo u sebi i da uvijek žanjemo samo ono što sijemo. Dakle, ako sijem bijes, dobiti ću od vanjskog svijeta razloga za još veći bijes. Ako to znam, onda se pitam što želim dobiti od vanjskog svijeta. Ako želim ljubav, onda trebam biti ljubav. Neće nam to pomoći da istog trena otklonimo bijes, ali će nam biti barem mrvu lakše. Olakšanje vodi još većem olakšanju. Na nama je priznati sebi da smo bijesni, disati u taj bijes i stalno se pitati tko sam ja kad sam bijesan i želim li to biti i dobivati. Stalno me to vraća na priču što se dobiva kada istisnemo naranču – jedino i isključivo sok od naranče. Isto tako, ako se istisne nas bijesne, dobiva se samo bijes. Isto je i sa bilo kojom drugom emocijom. Budimo ono što ustvari jesmo –  LJUBAV, radost, veselje, harmonija. Mi smo DUŠA, mi JESMO, uvijek JESMO. Dakle, nemojmo se zabuniti, mi nismo bijes, mi nismo ovo tijelo, mi nismo ono što netko misli o nama, nismo ono što netko kaže o nama, mi smo DUŠA, nešto što je odvojeno i daleko šire od svih etiketa koje dobivamo kada je naša frekvencija niska, kada svjesno ne dišemo i ne motrimo svoja unutarnja stanja.

 

Život i sve situacije u njemu se svode na samo jednu pojavu i samo jedno pitanje, a to je TKO SAM TO JA. U svakoj situaciji svog života dajemo odgovor na to pitanje. Tko sam to ja kada se ponašam tako kako se ponašam? Sviđam li se sebi takav? Mogu li takav ostvariti ono za čime čezne moja duša? Ako su odgovori na ta pitanja NE, ništa nije izgubljeno, dapače, dobrodošli, na putu ste povratka sebi, jer ste imali hrabrosti postaviti si to pitanje i dati iskren odgovor na njega. Od toga trena imate priliku svjesno krenuti na put prema sebi, na osvještavanje svoje prosvjetljenosti. Jer, kao što Ivan kaže, svi smo rođeni prosvjetljeni.

 I za kraj, preporučio nam je knjigu koja znanstveno objašnjava frekvenciju našeg bića. Znanstvenici su mjerili frekvencije svega i svačega, pa su tako izmjerili frekvenciju Mahatme Gandija i Velike Britanije u to doba. Mahatmina frekvencija je bila 700 što je stanje prosvijetljenosti. Frekvencija Velike Britanije je bila 175. Tek sa 200 dolazimo u fazu mira. Mahatma nije trebao učiniti ništa da bi „pobijedio“ tada najmoćniju silu, trebao je samo biti. Snaga njegove frekvencije je bila i više nego dovoljna da njegovoj zemlji Velika Britanija nije mogla ništa. Te frekvencije nisu aritmetičke nego logaritamske, utoliko je razlika potencija od 175 do 700 daleko veća jer to nije klasična razlika od 525, nego 10 na 525. Našem običnom mozgu je to čak i nemoguće izračunati. A mi to jesmo. Maksimalna potencija je 1.000. Rođeni smo sa 1.000, ali smo kroz život došli na manje od 100. Da bismo se vratili na 1.000 ne moramo učiniti ništa više nego svjesno disati i pitati se tko sam ja. Tako lako, a opet toliko teško. Nekima gotovo nemoguće. Zaboravili su put kući i koliko god oko sebe imali očitih putokaza, ne mogu ih vidjeti, ne mogu ih čuti, unutar sebe se osjećaju trajno izgubljeni. A čini se lako.

Moram još nekoliko rečenica, naprosto me vuče danas pisati. Jučer je na DOP jedna žena rekla da dobiva prenesene poruke i da nema potrebu o njima nikome pričati jer su toliko jasne da ne mogu biti jasnije pa joj se čini da je apsolutno nepotrebno to čak i izgovoriti. To je kao da ispred sviju nas stoji drvo i da kažemo nekome da je to drvo, iako svi znaju da je ispred drvo. Da, znaju, ako su svjesni, ako nisu u svojoj glavi. Kada danas pogledamo svijet u kojem živimo i ljude u njemu, vidimo jako malo svjesnih. Zato je potrebno ono što je za sada rijetkima očito stalno govoriti i ponavljati, jer možda tim ponavljanjem jednom netko ipak i čuje. Da je samo i jedan čovjek, puno je. Jer svi smo JEDNO.

 

 

2 Comments (+add yours?)

  1. Ivana
    Jul 28, 2011 @ 11:29:17

    Prekrasan post. Volim vjerovati da jesam na putu prema sebi.
    Pisala si o grcu i boli. Sto je s bolestima koje ne bole? Nema grca, nema boli, ali problem evidentno postoji. Sto s njima?

    Reply

    • osobnisvemir
      Jul 28, 2011 @ 11:52:22

      Grč je upozorenje, ali kada ga ne slušamo onda se od tog grča razvije bolest. Isto kao i sa grčem, dišemo u to mjesto koje je bolesno i pokušavamo dozvati emocije, sjećanja. Organ u sebi ima memoriju i sa zadovoljstvom će nam reći kroz slike ili drugačije poruke što u sebi skriva i zašto se razbolio, gdje smo izdali sebe. I onda dalje sve isto kao i sa grčem. Kad riješimo uzrok, riješit ćemo posljedicu. Koliko je vremena trebalo da se bolest razvije, toliko će joj maksimalno trebati i da nestane, to u slučaju bolesti ne ide preko noći i tako brzo. Neke se bolesti ne daju izliječiti, jer se dovedemo u fazu kad više nema nazad, no to je često terminalna faza. U svakom slučaju, svi su odgovori u nama, ne bismo mogli niti pitati da ne znamo unaprijed odgovor.

      Reply

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: