NULTE GRANICE

Nedugo sam dobila knjigu „Nulte granice“. Pisana je amerikaniziranim stilom i nakon nekoliko stranica sam je stavila sa strane, ne namjeravajući je više čitati. Niti sama ne znam zašto, ali nikako da je stavim na policu na kojoj stoji literatura „bacila bih, ali mi je žao, u svakom slučaju to neću pročitati“. Stajala je ispod stolića u dnevnoj sobi i svaki put kad bih tamo sjela, izazivala me na bilo kakvu akciju. Kad već nije završila na „odbaci“ polici, konačno sam ju prije 10tak dana uzela sa sobom u kadu, da prikratim vrijeme dok mi se stvrdnjava maska na licu. U kadi sam sa stvrdnutom maskom ležala 2 sata ne primjećujući da mi je lice poput cigle. Ako ništa drugo, barem se fino zagladilo.

Iako je knjiga zaista amerikanizirana, kad se to zanemari govori o nečemu vrlo vrijednom i primjenjivom. Bazira se na principu da je sve što se dešava u našem životu isključivo naša odgovornost. SVE se ne odnosi samo na ono što se NAMA dešava, već SVE što se dešava oko nas, što kao informacija dopre do nas, a možda nema direktnog utjecaja na naš život. Konkretno, to znači, ako čujemo da je netko izgubio posao i da nema od čega živjeti, to je naša odgovornost. Ovo zvuči poprilično nevjerojatno i neobično, međutim ima dubokog smisla ako shvatimo da smo MI KREATORI i sve oko nas je samo naša kreacija. To što se dešava u našem životu (našoj kreaciji) nije naša greška, nego naša odgovornost. Ne možemo kriviti nikoga i ništa za postojeće stanje u našem životu. Odgovornost znači da sve što se dešava trebamo prihvatiti i voljeti, jer ima duboku svrhu i smisao. Sve što se pojavilo je tu isključivo radi ISCJELJIVANJA. Ako nešto možemo OSJETITI, onda to možemo ISCIJELITI. Ako nešto vidimo u drugome i to nas muči ili smeta, to je nešto što MI KOD SEBE trebamo iscijeliti. Sve situacije oko nas su samo naša OGLEDALA. Što više iscjeljujemo to što se javlja, toliko smo „čistiji“ da ispoljimo ili privučemo ono što volimo. Prije nego objasnim tehniku htjela bih reći što je Božanska inteligencija.  To je BESKRAJ koji prenosi sjećanja u prazninu.

Prolaz koji vodi do „nultih granica“ , praznine , stanja čiste ljubavi ili Božanske inteligencije  je riječ VOLIM TE. Ideja je da SVE volimo, bez izuzetka, od prevelike težine, loših navika, supruga koji nas tuče, problematičnog djeteta, lopova, … Ljubav preobražava zarobljenu energiju i preobražava ju. Ponavljanje riječi volim te otvara vrata za doživljavanje iskustva Božanske inteligencije. Na to nas i priroda upućuje jer sunce ne svjetli samo dobrima, već svima. Isto tako i Bog ne voli samo dobre, već sve. Voli i one koji ga nikada nisu ili neće spoznati, no oni toga nisu svjesni. Samo oni koji to osvijeste za života, koji se mogu prepustiti i reći volim te, mogu spoznati Boga, a kroz to vjeru i mir u duši, a to je stanje nultih granica.

 Sam proces je vrlo jednostavan i sastoji se od izgovaranja slijedećih fraza prema Božanstvu (Božanskoj ili univerzalnoj inteligenciji – kako god da ju netko zamišlja):

  1. volim te – oslobađa zatočenu energiju da teče (prepuštanje)
  2. žao mi je –  govorimo Božanskoj inteligenciji da želimo oproštaj unutar sebe što nam je to što se dešava dospjelo u život. Često je nešto bez našeg znanja dospjelo u naš sistem, npr. neki kolektivni program koji smo zakačili. Nismo zbog toga krivi, ali ako je  unutar našeg sistema (života), tada smo za to odgovorni i to trebamo očistiti, a put prema tome je da kažemo da nam je žao.
  3. molim te oprosti mi – ne molimo Božansku inteligenciju da nam oprosti, već da nam pomogne da oprostimo samima sebi.
  4. hvala ti – izražavamo svoju zahvalnost i vjeru da će se problem riješiti na našu dobrobit.

 To nas povezuje sa Božanskom inteligencijom, koja je čista ljubav i sve što će se dalje desiti ovisi o inspiraciju koju ćemo dobiti od Božanstva. Kroz inspiraciju možemo dobiti ideju da nešto učinimo, ili da ne učinimo ništa. Kako god bilo, u svakom slučaju ćemo čuti glas u sebi i treba ga poslušati, jer nas vodi u stanje nultih granica.

Ako ništa ne čujemo ili nismo sigurni što smo čuli, tada napravimo proces iscjeljivanja po istom postupku za našu zbunjenost (volim te, žao mi je, molim te oprosti mi, hvala ti). Kako ćemo bivati „čistiji“, tako ćemo sve bolje čuti što nam govori Bog u nama. Taj Bog je naša duša, na taj način smo u kontaktu sa njom.

 Prema toj metodi, štogod da se dešava u nama ili oko nas, a da nam izaziva bilo koji nelagodan osjećaj, treba ČISTITI kako je gore navedeno. Tim čišćenjem se rješavamo različitih programa, sjećanja, negativnih iskustava,… i dovodimo se u stanje praznine, koje je stanje čiste ljubavi (božanske inteligencije). To stanje praznine momentalno šalje inspirativni odgovor kojim ćemo svoj život ispuniti mirom i ljubavlju. To je kao zakon fizike, privlače se slične ili iste kvalitete. Praznina (ljubav) privlači ljubav.

 Što to znači na djelu?

Zamislimo ženu kojoj je unuk teško bolestan. Ona se moli da dijete ozdravi, međutim, dijete umre. Žena je tužna i ljuta, ne može prihvatiti smrt djeteta, ne vjeruje u Boga i pita se kako je mogao biti tako okrutan.

Prema metodi, žena se nije trebala moliti Bogu, jer čim se molimo, očajni smo, a znamo da u svoj život privlačimo ono što nosimo u sebi, dakle, u slučaju ove žene, samo još više očaja.

U ovom slučaju, žena treba prihvatiti da je ona odgovorna za bolest djeteta (nije kriva, ali obzirom da je to dio  njezinog iskustva, zbog nečega joj treba i zbog nečega je to privukla). Nije nitko drugi to privukao u njezin život, nego ona sama. Trebala se moliti ne za dijete, nego za sebe, tražeći oproštaj za ono što se dešava u njoj, za svaku torturu koju je sama sebi priuštila sada i bilo kada ranije, za svaku sličnu bol koju je u životu proživjela. Drugim riječima, ona moli da se iscijeli ono u njoj što joj je donijelo to iskustvo koje sada proživljava (bolestan unuk). Na taj način se ona povezuje sa stanjem praznine koje će iscijeliti sve te osjećaje koje ima u sebi i koji su privukli takve okolnosti u njezin život. Iz tog stanja praznine, ona će osjetiti ljubav, mir, vjeru i sigurnost. Kad ju osjeti, onda će ju i zračiti, te takvom frekvencijom u svoj život i privući takve okolnosti (zdravlje unuka).

DOK SE MI ISCJELJUJEMO, ISCJELJUJE SE I OKOLINA, jer ona je samo odraz nas, odnosno naše ogledalo.

 Kako sam nevjerni Toma, ništa što pišem ne pišem dok ne provjerim na sebi. Nisam htjela to provjeravati na malim stvarima, nego na onima koje mi se čine nemogućima, jer sam trebala istinski dokaz. Vrlo brzo sam dobila priliku za provjeru. Moja mlađa kćerka se od utorka žali na bolno grlo. Do petka je to nekako vukla bez temperature, s time da ju je svaki dan sve više boljelo i da je grlo bilo jako crveno i da je grozno bazdilo iz njezinih usta. Znala sam da je pitanje trenutka kad će zakuriti i kad ćemo završiti kod doktora na antibiotiku. Odlučila sam primijeniti metodu i prihvatila sam da sam ja odgovorna za njezinu grlobolju. Nije moja krivica što ima grlobolju, ali je dio moje stvarnosti, ja brinem o tome kako će opet piti antibitiok, tko će je čuvati dok ja radim, …. Rekla sam u sebi Božanstvu – volim te. Samoj sebi sam rekla da se volim, bezuvjetno. Tada sam u sebi rekla žao mi je i sjetila se svih svojih grlobolja, svih svojih neizgovorenih i potisnutih riječi, svih potiskivanja same sebe (grlo je mjesto komunikacije, da možemo sebe izraziti drugima) u raznoraznim prošlim situacijama. Vrtili su mi se filmovi glavom, došlo mi je da zaplačem od muke što sam sve u prošlosti radila sama sebi ne izražavajući sebe. Kad su filmovi prestali, rekla sam „molim te, oprosti mi“. To sam zavapila iz dubine duše, tražila sam samu sebe da si oprosti što se toliko tlačila i maltretirala, gnjavila svoje tijelo i svoje postojanje. Osjetila sam duboko suosjećanje, duboku ljubav i potrebu da kažem „hvala ti“. Hvala za to što sam si oprostila, što sam sve razumjela, što sam sve prepustila.

Sve sam to ponavljala čitavo poslijepodne, i svaki put su izvirale drugačije slike. Bila sam uporna, kroz mene su prolazili osjećaji tuge, ali i olakšanja i sreće.

Nakon nekoliko sati malecka je rekla da ju grlo jako boli, počela je plakati od boli. Stavila sam je u krevet, poljubila, zagrlila i rekla da će sve biti u redu. Zaspala je vrlo brzo. Kad se probudila, grlo je bilo potpuno iscjeljeno, nije više bilo crveno, ništa ju nije boljelo.

Trebam li reći kako sam se osjećala? Dobila sam potvrdu. Sada vježbam dalje. Zanimljivo je i donosi prije svega radost, a kroz to dolazi mir. Tako jednostavno. Dovoljno je reći volim te – žao mi je – molim te oprosti mi. I hvala ti.

 

 

 

 

 

 

2 Comments (+add yours?)

  1. Trackback: Osobni svemir | Ho'oponopono Tehnika
  2. kristina
    Jul 06, 2013 @ 16:05:58

    Upoznata sam s ovim načinom razmisljanja…primjenjuje se na Havajima… HO*OPONOPONO…preneseno ucenje iz Japana….

    Reply

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: