NOSTALGIJA

Čini mi se još jučer, mada je puno godina prošlo, tijekom mog djetinjstva smo na današnji dan slavili Dan Republike. To je bio praznik značajan gotovo kao Božić danas. Voljela bih da ga se opet slavi, dobro bi mi došlo malo predaha.

Kažu svi da se ranije puno mirnije živjelo. Danas vlada truli kapitalizam, a nekad je kod nas vladao nerealni socijalizam. Voljela bih da uskoro dođemo do nečeg optimalnog. Vjerujem da nas ovaj kaos svuda oko nas vodi prema tom putu.

Na energetskom čvenku u nedjelju se okupilo nekoliko krasnih žena. Malo smo meditirale, malo kreirale, malo pričale. Kad se sve zbroji i oduzme, sve se teme bave samo jednom, kako biti dobro sa samim sobom. Nedjeljno poslijepodnevno druženje uz kavu i kolače mi se čini punim pogotkom. U to vrijeme čovjek ionako nema nešto specijalno „pametno“ za raditi osim premetati u svojoj glavi naredni tjedan i nepotrebno se brinuti oko nečega na što velikim dijelom ionako ne može utjecati. Mene je čvenk napunio, vjerujem da je i sve prisutne. Osjećala se energija povezanosti, dobre vibracije i povjerenja. Sa time idem dalje, osjećam da je to bingo koji ljudima treba.

Uvijek se veselim kad otkrijem dobitnu kombinaciju u kojoj se osjećam korisnom i potrebnom. Osjećaj gušta nakon takvih stvari se ne može izmjeriti, jer teško je mjeriti zadovoljstvo uslijed ispunjavanja svoje svrhe i smisla.

Zanimljivo je da me nakon tog pozitivnog osjećaja odmah zaplahnuo jedan negativni. Gotovo u ponoć sam dobila neugodan mail. Razbio mi je san, ali je bio potrebit jer je u meni izazvao sijaset „nezvanih“ osjećaja kojima sam se imala priliku prepuštati tijekom mirne noći. Začudo, ujutro nisam bila pospana, iako nisam gotovo oka sklopila. Dapače, osjećala sam se predivno i lagano, jer sam preživjela suočavanje sa emotivnim demonima te shvatila da to uopće nije bilo tako strašno.

I noćas me nije štedilo, dapače. Nešto sam sanjala što me potpuno razbudilo i u meni probudilo lavinu ljubomore. Osjećala sam se beskrajno nelagodno u svojoj koži, htjela sam pobjeći jako daleko sama od sebe. Noć je dobra za ovakve situacije jer nemamo kud pobjeći, niti se ičim zabaviti. Ostala sam ležati u krevetu i rekla samoj sebi da smijem biti ljubomorna koliko god želim, imam čitavu noć ispred sebe. Ispred mojih očiju se vrtio film različitih ljubomora tijekom mog života. Neke su situacije bile totalno smiješne, od ljubomore kad je moj eks kupio nove traperice koje su mu savršeno stajale  na što je moja reakcija bila da mu ih sakrijem kako ne bi bio tako zgodan pa do ljubomore prema prijateljici sa faksa koja je ostala trudna i nije trebala neko vrijeme učiti za ispite. Haha, na što čovjek troši svoju energiju. Bilo je i zaista „teških“ scena, koje su mi izazivale baš neugodne reakcije dok sam u mislima prolazila njima. Disala sam ko parna lokomotiva, sileći sebe da u mislima ne pobjegnem u neku oazu u kojoj nema takvih negativnih podražaja. U nekom momentu su slike prestale dolaziti, grč u želucu i pritisak u glavi se smanjio. Prošla sam kroz tornado ljubomornog vala i ostala živa. Duboko u sebi sam osjetila da je to samo emocija koja na mene nema utjecaj kada ju promatram. Došla je i prošla. Nezvana i sama, kako kaže pjesma Novih Fosila. Više ne znam koji je dio mog sna izazvao takav osjećaj, kao što ne znam niti većinu ljubomornih trigera u svom životu, znam jedino da taj osjećaj vrlo dobro poznajem. Nije mi stran, nije mi nepoznat, ne moram ga više istraživati, niti se njime baviti. Proživjela sam ga puno puta nesvjesno i nekoliko puta svjesno. Vjerojatno će doći opet kako bi me testirao. Ili će doći sam po sebi. No, sada imam duboko iskustvo promatranja, duboko iskustvo prepuštanja i otpuštanja. Ljubomora smije biti, ne bojim je se, ona je samo prolazni dio u mom životu, kao oblak koji dođe i prođe. Kao i svaka druga emocija. Ja sam tu stalna kvaliteta, propusni ventil kroz koji sve prolazi. I dobro i loše.

Imam osjećaj da mi se život zadnjih dana vrti oko prepuštanja i otpuštanja. Vjerojatno sam u fazi treninga pred finalno natjecanje pa je zato valjda toliko intenzivno i jako. Sigurno me to priprema kako bih jednog dana postala odličan trener. Ustvari, nebitno, ionako će biti kako treba biti. Bez obzira razbijala ja time glavu ili ne.

 

 

 

1 Comment (+add yours?)

  1. Nina
    Nov 30, 2011 @ 08:34:30

    I meni je u nedjelju baš bilo lijepo. Ugodno, opuštajuće, umirujuće. Svijest da svi ponekad imamo slična razmišljanja, nemir i nesigurnost pomaže mi da ne brinem zbog toga.

    Učenje mira – tako bih sažela ono što tražim i što želim usvojiti. A mir znači i dopustiti životu da nam smjesti izazove – bespomoćnost, nesigurnost, ljubomoru, bol. Kako bismo inače naučili da možemo, da smo sposobni riješiti sve?!
    Ako se nešto ne riješi onako kako smo si zamislili, tako je trebalo biti, to će nas naučiti strpljenju.

    Veselim se idućem druženju🙂

    Reply

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: