PJESMA O UMU

Dijelim sa vama ekskljuzivnu divnu pjesmu Mirzane Ademi koja je napisana na Badnjak prošle godine i sukus je svega na čemu trebamo raditi ove transformativne godine kako bi nam život bio ljubav, radost i mir. Uživajte, kao što sam i ja.

PJESMA O UMU

 

Um sadašnjost ne pozna.

S prošlošću i budućnošću se hrani.

Um snažne privide stvara,

on je na iluzornoj strani.

 

Um borbu traži. Vlast i kontrolu.

Odvojenost i ljutnju,

što stvara patnju tvoju.

 

Dušu tvoju tako, breme boli obuzima.

No, to je samo iluzija koja snagu joj oduzima.

 

Umiri se i utišaj, pusti um neka luta.

Od mira i tišine, duša tvoja jača

i uviđa svjetlost svoga puta.

 

Umiri se i utišaj, pusti um nek’se bori.

Snažnim će nemirom otpor pružati

ali u miru i tišini neće izdržati.

 

U trenutku kada će poražen biti,

duši će se tvojoj istina razotkriti:

da um je tek sredstvo

kojim se božanska inteligencija služi.

No, lako postane odmetnik

koji dušu tvoju bolom kuži

i podčinjava ju da mu služi.

 

Umiri se i utišaj, pusti um neka luta.

Jedino je bitno da mu se makneš s puta.

 

Kako?

Samo nastavi tako….

 

Budi tiho i u miru. Nikud ne trebaš poći.

Do promjene pozicije spontano će doći.

Iz pozicije ratnika osvajača

u poziciju budnog promatrača.

 

Ratnik osvajač sa borbom se identificira,
sa borbom koju um stvara dok

budni promatrač,netaknut i nevezan,

iluziju borbe rastvara.

 

Jer iluzija je da se nešto osvajati i braniti treba,
a promatrač to zna jer je u poziciji da gleda.

Iluzija je da smo mali, nemoćni i da strah našim tijelom bridi,
a promatrač to zna jer je u poziciji da vidi.

 

 

Stoga se opusti i dopusti navigaciju promatrača u sebi, kako se sa

tvorevinama uma poistovjetio ne bi.

 

I ne ljuti se na um

i ne mrzi ga što čini,

on služi tebi i kreaciji u cjelini.

 

I ne ljuti se na sebe

i ne sudi svoja djela,

počinjena pod utjecajem uma

i izgovorom: „Nisam htjela“.

 

Sve nedaće, sve boli

koje umom činimo sebi,

sve ove dane i sve noći,

nisu ništa drugo doli

prikaz i dokaz neograničene moći.

 

Pa ako smo moćni stvoriti

bol, nedaću i tzv. zlo,

jednako smo moćni rastvoriti sve to.

 

Slobodni smo, iz minusa u plus, preokrenuti smjer.
Stvarati sklad, živjeti radost, a životu odati počast uz hvalospjev.

 

Bili mi u poziciji ratnika osvajača ili
donositelja svjetla i sveopćeg pomagača,

ne gubimo pravu istinu iz vida:

da se samo iz pozicije budnog promatrača
upravlja umom i zamkama privida.

 

Korištenje sredstva poput uma,

u funkciji je kušanja sebe

i svog vlastitog nauma:

 

jer pozicija promatrača je pozicija apsolutnog stanja,
a najveća je radost iskustvo kušanja vječne ekspresije svog vlastitog postojanja.

 

 

Mirzana Ademi

Oslo, 24.12.2011.

 

3 Comments (+add yours?)

  1. Vitez od Fejsbuka
    Jan 19, 2012 @ 11:54:49

    Pjesma je otkriće. No, pretjerano je da su pozivi na animalnu recepciju stvarnosti (bez uma) već dosegli uzvišene umove poput Mirzane. Indijska filozofija jeste postulirala ovo o čemu ona govori, ali umom, kao jedno od najformalno-logičkijih svjetnazora. Lijepo je objasnio Śamkara, um kao pupčanu vrpcu duha. Tek kada se umno razvijemo, možemo je odbaciti, a ne pomodno, čim počnemo delati na sebi. Mirzana je to podosta najavila, ali nije utisak pjesme.

    Reply

  2. Iskustvo
    Feb 06, 2012 @ 06:32:58

    pjesma prema mom doživljaju upravo poziva na ovladavanje umom, a ne njegovo odbacivanje i bivanje u bezumnom stanju. Naprotiv, potrebno je budno stanje kako se ne bi poistovijetili s ulogama koje u životu igramo, a igramo mnoge uloge. Mi smo sestra, brat, prijatelj/ica, partner, stručnjak, majka, otac, kći, sin, putnik/ca, žrtva, krvnik, radoholičar, sktnica i tako u nedogled. Da bismo odigrali toliko beskonačno puno uloga treba nam um, jedino su jednako tako potrebni trenuci tišine u kojima se “resetiramo” i prevladavamo zamku zakačenosti za ulogu. Pjesma poziva na to da ne sudimo um već da ga prihvatimo i iskoristimo njegovu snagu ali da smo mi ti koji vladamo njime, a ne on nama. Dakle živio um i živio promarač. Promatrač bez uma je apsolut, a promatrač koji ima sredstvo pod nazivom um je kreator koji podijeli sebe na beskrajno mnogo oblika postojanja, a onda korištenjem uma igra mnoge uloge, stvara situacije i doživljava samog sebe i tako evoluira i raduje se🙂. Pjesma se ne poziva na nikakve teorije ili mislioce, ona je rezultat iskustva sjećanja na sebe. Rad na sebi???? Što je to??? Mi ne radimo na sebi nego igramo igru zaborava i sjećanja, a to činimo oduvijek i nema veze sa pomodnošću, mi živimo živote. Ne teoretiziramo, već kušamo, doživljavamo i preobražavamo se, a onda sukladno preobrazbi vibriramo, pa nekog vibracije dotaknu, a nekog ne, ovisno o podešenosti frekvencija. No, to nije bitno ipak je JEDNO u igri koje doživljava sebe na beskrajno mnogo načina i u odnosu sa beskrajno mnogo oblika i raduje se svakom obliku postojanja i svakoj frekvenciji vibriranja

    Reply

  3. Iskustvo
    Feb 06, 2012 @ 06:40:17

    🙂

    Reply

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: