Zasto je srce pametnije od glave – SENSA

Srce je ne samo inteligentnije nego što mislimo već nam ta inteligencija donosi velike prednosti. Kad se naučimo osjećaju ljubavi, zahvalnosti i suosjećanja, to poboljšava inteligenciju, intuiciju i imunološki sustav. I ne samo to. Srce ima više snage nego što mislimo

Trebamo li slijediti srce ili um?

Srce se oduvijek smatralo sjedištem ljubavi, emocija, suosjećanja i intuicije. Svi smo čuli fraze „moje srce puca od ljubavi“ ili „slomila mi je srce“. Te izreke pretpostavljaju da je srce mjesto gdje osjećamo sreću ili bol. Ipak, najvažnije pitanje koje nas proganja cijelog života u raznim situacijama jest – trebamo li slijediti srce ili um? Nije li srce samo običan organ u tijelu čija je zadaća držati nas na životu?

Već su stari Egipćani na neki način odgovorili na ovo pitanje pridajući srcu posebnu važnost. Prilikom balzamiranja tijela, od svih unutarnjih organa jedino su srce ostavljali u mumiji koju su spremali za duhovni put. Smatrali su da su je srce izvor ljubavi i suosjećanja, što je osnova za egzistenciju duše nakon smrti.

Kad sagledavamo srce u biološkom smislu, tada govorimo o gotovo matematičkim podacima. A i oni su začuđujući. Srce svake minute pumpa 7,5 litara krvi kroz 100.000 kilometara krvnih žila. To je otprilike dva i pol opsega zemaljske kugle u minuti. Istraživači instituta HearthMath proučavaju kako srce komunicira s drugim dijelovima tijela putem živčanih stanica, hormona, pulsiranja i našeg elektromagnetskog polja. Samo rijetki znaju da srce ima svoj posebni mali živčani sustav, tzv. srčani mozak, koji umrežuje 40.000 moždanih stanica koje su povezane na veliki kranijalni mozak. Ta složena živčana mreža moždanih stanica dopušta srcu da djeluje, uči, pamti, donosi odluke i proizvodi osjećaje potpuno samostalno, neovisno o velikom mozgu.

Električno polje srca je 40 − 60 puta jače

nego električno polje mozga

Kucanje srca odvija se neovisno o velikom mozgu. Srce je samostalni „motor“ i ne treba nikakve signale iz mozga da bi obavljalo svoju funkciju, za razliku od drugih organa u tijelu. Svaki otkucaj srca šalje informacije kroz hormone, moždane stanice i elektromagnetske valove koji umnogome utječu na naše emocionalno stanje. Na elektromagnetskoj razini srce je još začudnije. Ono odašilje magnetsko polje koje djeluje, utječe i dovodi u sklad sve organe i strukture u tijelu. Električno polje srca je 40 − 60 puta jače nego električno polje mozga. I još nešto: magnetsko polje srca je 2000 − 5000 puta jače od magnetskog polja mozga. To je zasigurno najjače ritmičko polje koje dolazi iz našeg tijela. I ne samo da obuhvaća svaku našu stanicu nego se širi na prostor oko nas u radijusu od oko metra.

Dr. Paul Pearsall, klinički psiholog koji se specijalizirao u području psihoneuroimunologije, počeo je svoja istraživanja 1993. na polju energetske kardiologije. Ta disciplina spaja fiziku i kardiologiju. U timu s profesorom psihologije Garyjem Schwartzom i doktoricom Lindom Russek, psihologinjom s Harvarda, došao je do nekoliko hipoteza o prirodi svjesnosti ljudskog funkcioniranja. Tim stručnjaka složio se da bi svjesnost mogla biti informacija koja sadržava energiju, a srce primarni odašiljač te energetske informacije. Srce koje generira tu energiju regulira cijelo tijelo i njegove stanice. Drugi način na koji naše srce može produljiti svoje djelovanje kroz stanice u tijelu je putem neuropeptida, malih lanaca aminokiselina, koje su ključ našeg emotivnog iskustva. One se primarno nalaze u mozgu iako dr. Candice Pert kaže da plutaju cijelim tijelom. Srce postaje energetski komunikator koji utječe na te supstancije.

Vodi li glava moje srce?

Jedna studija pokazuje da na taj način možemo utjecati na druge ljude, ali i drugi na nas. Utjecaj drugih na naše srce putem elektromagnetskog polja utoliko je veći ukoliko nismo u tzv. koherentnom stanju. Drugim riječima, iskustvo ljubavi ili suosjećanja kreira sklad u našem živčanom sustavu. To nam pak pomaže da budemo otvoreniji za osjećaje drugih ljudi. Dokazalo se to nerijetko i u slučajevima kad su ljudi bili odvojeni velikim udaljenostima, a to suosjećanje „na daljinu“ tumačili smo kao intuiciju. Ova istraživanja prvi su uspješan pokušaj dokazivanja izmjene energije između dvoje ljudi, što demistificira pojam intuicije.

Vratimo se na prijašnju dilemu – vodi li glava moje srce? Ovo pitanje ne postavljamo samo kad biramo životnog partnera. Ono nas muči i u svakodnevnom životu, pri donošenju naizgled nevažnih odluka, jednako kao i na poslu. Koliko puta smo se upitali što izabrati – potrošiti dragocjeno vrijeme s bliskim prijateljem jer to želimo ili posjetiti dalekog rođaka jer to moramo? Hoćemo li izabrati bolje plaćeni ili zanimljiviji posao? Zašto smo se odlučili za prvu ili za drugu mogućnost? Na donošenje odluke zasigurno će utjecati mnogo faktora, od kojih neki sežu čak do iskustva u ranom djetinjstvu. Ipak, razvijanje tzv. srčane inteligencije može i te kako pomoći našim mentalnim procesima.

Kad radimo nešto što je u skladu s našim osjećajima, otkucaji srca su ritmični i ujednačeni i na taj način pomažu našem mentalnom sklopu, osobito boljoj memoriji, kreativnosti i koncentraciji. Naprotiv, kad smo pod emocionalnim stresom, srce emitira neuredni signal koji rezultira mentalnom nesposobnošću, kao što su blokirana memorija i loša koncentracija. To je razlog zbog kojeg teško kristaliziramo misli i ne pamtimo informacije. Znajući to, više nema dvojbe treba li slijediti srce ili um. Jer srce je mnogo pametnije nego što mislimo.

Jelena Skoko