Nepristrano promatranje

Opet kratki isječaj iz knjige “Jebe mi se”, osjećam da je potrebno staviti ga danas ovdje.

 

Promatrač nije neki perverznjak iza navučenih zastora koji zuri u gospođu Tardywells dok ista kasno noću otkopčava svoj korzet (prije nego što će zavodljivo provući nit za zube, na svjetlu mjesečine). Ne, to je ono što mi koji jedemo grah kao dio svojeg posla, zovemo sposobnost da se vidi što se odigrava u vlastitoj glavi i tijelu, bez pristranosti. To se ponekad naziva ‘svijest’ ili ‘biti svjestan’ (obje riječi korištene u užem smislu od strane jedača graha, a ne filozofa). Ali, zadržimo se kod Promatrača.

Sjedeći nepokretno na neko vrijeme (obično malčice odbojno to se zove meditacija), je dobra prigoda da stupite u kontat s vašim unutarnjim Promatračem. Vidite li kako mu već to veliko slovo P daje neku važnost u vašem životu? Sjedite i dok se misli počnu kotrljati, kao što će to neizbježno činiti, razvijte osjećaj promatranja svojih misli (odozgo ako to želite), kao da nisu vaše. Nemojte se s njima petljati. Nemojte suditi. Prihvatite ih. Može vam pomoći da naprosto promatrate misli na jedan nepristran način bez donošenja sudova, napr. ‘Aha, znači ubiti dečka koji me vara s dobro izoštrenom sjekirom’ ili ‘OK, tako sam gladan da bih mogao oderati svoju mačku i staviti je na roštilj, baš zanimljivo’.

Evo vam još jednog prizora. Zamislite ovog Promatrača kao jednu CCTV kameru na zakrčenoj javnoj prometnici. Kamera vidi sve. Ona ne intervenira niti viče ‘Hej, nosonja, izgledaš smiješno u tom sakou!’ Ona samo promatra. Ustvari, izgleda da nitko i ne gleda taj ekran s nosonjom i njegovim sakoom. Kamera je naprosto komad bedaste mašinerije promatranja (najvjerovatnije i snimanja, čisto da se nađe pri ruci). Kamera koja promatra, a ne sudi niti kritizira. Znate li efekt ove male, nežive mašinerije? Ljudi se ponašaju bolje. A to će dogoditi i u vašoj glavi/tijelu. Što više nepristrano promatrate, prihvativši ono što vidite naprosto za ono što jest, to će se bolje vaša glava/tijelo ponašati. Naravno, ne mora se bolje ponašati; nema tajne policije koja prati snimke vaših zločestih misli. Ali istina je da kada prihvatite svoje misli i emocije onakvim kakve jesu (kroz Promatrača), tada sve kao da se malo smiruje.

Probajte i provjerite.

Ako vam to predstavlja problem, naime staviti razmak između vas i vaših misli/emocija, čujte sljedeće. Prije nekoliko godina živjeli smo u malom stanu u Balhamu. Svake večeri sjedio sam ukrštenih nogu, tiho, po pola sata (oko ponoći). Stan je bio dio ogromnog stambenog bloka tako da se neprestance moglo čuti buku koju ljudi prave: voda u veceu, lupanje vratima, drečanje televizora, plač beba. Kad bih se smjestio i moja glava se počela usporavati, postao bih svjestan glasova u susjedstvu. Muški glasovi, možda dvoje, brbljajući o besmislenim dnevnim trivijalnostima. Mogao sam čuti o čemu kad bih se baš napregnuo. Sjećam se svojeg iznenađenja da su tako razgovarali, glasno, u ovo doba noći. Slušao sam i dalje. Pomislio sam kako nikad ranije nisam čuo ove susjede u razgovoru; znao sam samo da jedan srednjovječni samac živi preko puta ali nikad nisam čuo kako s nekim razgovara. Osluškivao sam. Onda sam naglo shvatio da glasovi nisu uopće bili susjedni: bili su u mojoj glavi. Slušao sam tijek svojih misli (šašave i trivijalne kakve već jesu), ali kao da sam bio sasvim od njih odvojen. Pokušao sam se ponovo uključiti. Čarolija je nestala. Šokirao sam se. Zaista sam bio uvjeren da su dva glasa dolazila iz susjedstva. Shvatio sam (možda prvi put), da sam više od svojih misli. Postoji nešto drugo, u mojoj glavi ili negdje drugdje, odvojeno od mojih misli.

Neki bi rekli da sam se, u tom trenu, spojio s izvorom, ili s bogom, ili s univerzalnim bićem, nemam pojma. Ali bio je to dobar osjećaj. Nisam od tada pokušavao ponoviti iskustvo, ali ponekad imam slične bljeskove, obično dok vozim.

Kako u sebi razvijate Promatrača, svoju vlastitu CCTV kameru, imate lagani osjećaj da se misli naprosto događaju, da ne morate u njih ulaziti. Ne morate vikati ‘Hej, nosonja’, nego samo promatrati šarenu gomilu koja prolazi vašom glavom, s potpunom nepristranošću.

2 Comments (+add yours?)

  1. Ana
    May 25, 2012 @ 17:30:06

    Osobnisvemiru zahvaljujem na predivnim putokazima, neka vam dan traje malo duze uz suncane pozdrave s Ontaria.
    Lijep vikend.

    Reply

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: