Ponedjeljak je dan za davanje

Ponedjeljkom objašnjavajte svojoj djeci «Ako želite nešto dobiti, darujte».

Pokušajte ponedjeljkom uvesti naviku druženja sa svojom djecom kroz slijedeće aktivnosti:

–          potičite ih da nešto od sebe daju nekom drugom članu porodice

–          nadahnjujte ih da sa zahvalnošću primaju

–          zajednički provodite kratku svečanost za darove života.

POTICAJ NA DAVANJE

Davanje je tajna obilja, sve što želimo dobiti moramo prvo dati. Nema davanja bez primanja i obrnuto, stoga je davanje stalno kretanje i kruženje svega u stvorenom svijetu.

Nije uvijek lako oduprijeti se potrebi za uzimanjem. Djeca vole davati, a ako to prestanu, to je odraz stavova odraslih. Čak i kad odrasla osoba kaže djetetu «Budi dobar i daj nešto svom mlađem bratu!, može na dubljoj razini izražavati svoj strah i potrebu za posjedovanjem i zadržavanjem. Ova duboko ukorijenjena uvjerenja poražavaju duh davanja.

Posvećenje ponedjeljka davanju mnogo je važnije nego samo davanje u materijalnom smislu.

Ponedjeljak je početak tjedna, škole i obaveza. Tijekom doručka planiramo dan, a tijekom večere pričamo o onome što smo postigli i naučili.  Takvom komunikacijom učiti ćete dijete i planiranju, postavljanju ciljeva, mjerenju rezultata i osjećaju da je sigurno, vođeno, okruženo pažnjom i voljeno.

Uvedite običaj da svaki član porodice daruje nešto nekom drugom . Ti se darovi ne moraju pažljivo planirati, niti moraju biti materijalni. Može to biti riječ ohrabrenja, osmijeh, pomoć. Koliko koštaju zrak, kiša i sunce koji odražavaju naš život?

Usmjerite se na osjećaj koji nastaje davanjem, pričajte o tome. Postavite ujutro i cilj davanja a zatim o njima razgovarajte tijekom večere.

PRIMANJE SA ZAHVALNOŠĆU

Ako je istina da je veći blagoslov davati nego primiti, također je istina da je teže primati nego davati. Nezahvalno primamo zbog ponosa, osjećaja da nam nije potrebna tuđa pomoć ili zbog osjećaja neugode. Sve su to reakcije ega, ali kad shvatimo da je svaki dar  čin ljubavi , shvatit ćemo da se mora kao takav primiti. Svaki naš dah je dar, a često smo ga nesvjesni. To je dar života kojeg uzimamo zdravo za gotovo. Već osvještavanje toga koliko toga primamo tijekom dana samo disanjem, samo time da smo živi,… je predivno. A još je toliko toga.

Pomozite djetetu osvijestiti osjećaj zahvalnosti primanja, a počnite od malenih stvari. Tada ćete otkriti i dijete u sebi, a opet toliko toga učiniti za svoje dijete.

Ujuto na putu prema vrtiću ili školi se zajedno zahvaljujte za sve što imate ili želite da vam se toga dana desi, na suncu, na kiši, na mami, na braci, na prijatelju, dobivenom slatkišu, viđenom leptiru,… toliko je toga na čemu se možemo zahvaliti.

SVEČANOST ZAHVALNOSTI

Možete se uhvatiti za ruke kod stola i zahvaliti ne samo za hranu, nego za sve što vam je toga dana dato.  Neka ritual zahvalnosti ne bude samo forma, nego ga osjetite duboko u srcu, dozvolite i sebi i djetetu osjećaj povezanosti i slavlja života. Život je dar bez obzira koliko smo zasjenjeni drugim mislila ili potrebama.

 

 

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: