Oblici obrambenih mehanizama kojima se koristimo u svom životu

PRIMJERI programa – buffera – obrambenih mehanizama – Ega -Predatorovog uma:

POSTISKIVANJE (represija)

To je prvi i najvažniji obrambeni mehanizam. Naš sustav formira cenzora koji odlučuje o propuštanju ili sprečavanju zabranjenih želja u snove. Cenzor je proizvod svakog pojedinca. Što je sustav moralnih normi krući, to je potiskivanje češće. Potiskivanje je češće u djetinjstvu, što se vidi po tome da se mali broj djece sjeća intenzivnih nelagodnosti. Naime, doživljaji bivaju «progutani» od strane podsvjesnog dijela ličnosti i izbrisani iz svijesti. Kada cenzor ne može dobro potiskivati, neugodni doživljaji čine osobu uznemirenom, nesigurnom, osjetljivom, ukratko – neurotičnom. Potisnuti impulsi , u nemogućnosti da se pojave u svijesti na otvoreni način, zadovoljavaju se kroz snove, šale, pogreške u govoru te na druge načine.

Primjeri:

• osoba koja se plaši seksualnog impulsa može postati seksualno impotentna

• osoba ne može da vidi nešto što je očigledno zato što je to opažanje potisnuto

• potiskivanje neprijateljskih osjećanja može razviti artritis

REGRESIJA

Regresija ili povratak u ranije stanje je drugi obrambeni mehanizam koji ću obraditi. U stresnoj situaciji, odrasli se ljudi počinju ponašati poput djece, jasno pokazujući strah i tražeći zaštitu. Na taj način izbjegavaju odgovornost za ono što se događa.

Primjeri:

• dijete preplašeno prvim danom škole može se prepustiti infantilnom ponašanju kao plakanje, sisanje palca, vješanje o učitelja ili sakrivanje u kutu

• mlada udana žena koja ima teškoća sa svojim mužem može se vratiti u sigurnost roditeljskog doma

• čovjek koji je izgubio posao može tražiti utjehu u piću

PROJEKCIJA

Projekcijom na drugu osobu prenosimo namjeru ili nakanu. Sam naziv ukazuje na sklonost da se vlastiti negativni osjećaji i nakane pripisuju drugim osobama ili prilikama u okolini. Ona je drugi po važnosti obrambeni mehanizam koji omogućuje pojedincu da se suoči sa svojim manama, društveno neprihvatljivim željama i motivima, jer ih pripisuje drugim ljudima.

Primjeri:

• nogometaš koji promaši gol automatski gleda svoju kopačku kao da je ona za to kriva

• mlada djevojka, nesvjesna vlastitih seksualnih impulsa ili prohtjeva (dobro represiranih), vidi u svakom momku osobu koja je želi zavesti

• učenik ili student koji ne prođe na ispitu okrivljuje nastavnika ili test koji nije objektivan

• neuredan muž predbacuje ženi da sve ostavlja u neredu

REAKTIVNA FORMACIJA (formirana reakcija)

To je obrambeni mehanizam koji se sastoji u tome da zauzmemo stav potpuno suprotan od naših želja. Ovaj je mehanizam izričito važan kod djece. Kako bi izbjegli prijekore okoline, pogotovo od osoba do kojih im je stalo, djeca postepeno odustaju od prvotnih potreba da se zamažu, potrgaju, unište svoje igračke i pomoću spomenutog mehanizma postaju čista, uredna. Kada usidjelica prezirno komentira slobodno ponašanje mladih, u stilu «Ja se nikad tako ne bih ponašala», to najčešće znači «Takva bih upravo željela biti». Ovo je onaj famozni obrambeni mehanizam koji se «rabi» protiv homofoba govoreći da izričito protivljenje nečemu obično znači skrivenu simpatiju tom ponašanju. Nažalost, predviđanje kada se reaktivna formacija rabi, a kada ne, je nemoguće znati pa se ne može rabiti kao argument. Inače, svi bi neonacisti bili latentni homoseksualci.

Primjeri:

• pojedinac prilikom susreta pokazuje istaknutu ljubaznost da bi sakrili antipatiju ili neugodu

• fanatični borac protiv poroka možda je postao zato što ga njegovi impulsi gone upravo ka onim «grešnim» aktivnostima koje on optužuje

• pretjerano pokazivanje zabrinutosti za dijete može maskirati majčino potisnuto neprijateljstvo prema njemu

IDENTIFIKACIJA

Radi se o tome, da se čovjek poistovjeti s drugom osobom koja mu je naročito bliska. Stupanj identifikacija, kao i vremensko trajanje, mogu biti vrlo različiti. Primjer visoke i krajnje identifikacije je poistovjećivanje s roditeljima. Identifikacijom tuđe uspjehe doživljavamo kao svoje.

Primjeri:

• očev uspjeh u nečemu dječak doživljava kao svoj

• tragediju koja je pogodila prijatelja možemo doživjeti kao vlastitu

RACIONALIZACIJA

Racionalizacija znači pogrešno mišljenje ili izmišljanje nepravih razloga koji mogu zamijeniti prave razloge neuspjeha, pogreške ili pogrešnog suda. Najčešće se očituje kao umanjivanje nekog cilja koji nismo mogli postići ili kao pretjerano isticanje vrijednosti cilja koji smo bili prisiljeni izabrati. Sve se to može opravdati racionalizacijom. Postoje dvije osnovne forme racionalizacije. To su «kiselo grožđe» i «slatki limun».

Primjeri: «kiselo grožđe»

• mlađić kojem je djevojka odbila prijedlog za sastanak zaključuje da je to još bolje jer ona ionako nije za njega dovoljno lijepa.

• ljudi koji ne uspiju upisati željeni studij, pa tada omalovažavaju profesiju koju su prvobitno željeli («Svi su glumci cirkusanti.», «Medicina je za štrebere.»)

«slatki limun»

• djevojka koja zbog roditeljske zabrane ne može ići na sastanak sa dečkom zaključuje da je ipak mnogo pametnije to vrijeme potrošiti na učenje

• pojedinac hvali upravo ono što je bio prisiljen izabrati, pa npr. tvrdi da je studij koji je upisao za njega «baš ono pravo»

PORICANJE (negacija)

Poricanje se obično javlja prilikom spavanja, jer snom poričemo stvarnost koja nas ugrožava. Sanjarenje je sljedeći način poricanja, kada također zatvaramo vrata stvarnosti pokušavajući u mašti ispuniti svoje želje. Poricanje također označava blokiranje izvjesnih osjetilnih utisaka ili informacija iz vanjskog svijeta. Iako im nije potpuno prepriječen pristup do svijesti, pridaje im se što manja pozornost, a neugodne posljedice tih utisaka djelomično se ignoriraju. Riječ je ustvari o nepriznavanju istine.

Primjer:

• roditelji čije je dijete oboljelo od neke neizlječive bolesti. Roditelji tada smatraju da se radi o pogrešnoj dijagnozi ili netočnim informacijama da za tu bolest ne postoji lijek, pa i sebe i druge uvjeravaju da će njihovo dijete ozdraviti

• neki ljudi ne prihvaćaju kritiku ili previđaju sve znakove koji upućuju da drugi ljudi nisu zadovoljni njihovim ponašanjem

SUBLIMACIJA

Sublimacija je obrambeni mehanizam kada se nezadovoljni porivi i želje zamjenjuju s drugim, zrelijim ciljevima, čineći osobu boljom, adaptiranijom stvarnim prilikama. To je jedini obrambeni mehanizam koji se može smatrati zdravim i korisnim načinom obrane od nedopuštenih impulsa. Sublimacija, prema tome, predstavlja supstituiranu aktivnost ili supstituirani objekt nekog impulsa ili nagona.

Primjer:

• mladić može svoje seksualne nagone kanalizirati u takve aktivnosti kao što su sport, natjecanja, pothvate

• pojedinac s jakim nesvjesnim nagonom neprijateljstva i agresivnosti može postati vrlo cijenjen mesar tako da cijeli život može rezati meso, nesvjesno režući ljude koje mrzi, a može postati i vođa koji terorizira potčinjene «vodeći» ih nekom «cilju»

SUPSTITUCIJA

U biti je to zamjena ciljeva i to na taj način da novo izabrani cilj barem djelomično zadovoljava onemogućenu potrebu.

Primjer:

• žena koja ne može imati djece bira zvanje dječje odgojiteljice kako bi na taj način zadovoljila svoju želju za djecom.

POMICANJE (displacement)

Pomicanje je zamjena početnih meti, pogotovo kada nam početna meta predstavlja prijetnju.

Primjer:

• Zaposlenika stalno muči njegov nadređeni, pa zaposlenik osjeća srdžbu spram njega. Id, vođen agresivnim impulsima, želi npr. ubiti nadređenog, no ego, koji je ipak temeljen na stvarnosti, shvaća da to i nije tako dobra ideja ako želi normalno živjeti i primati plaću. Zaposlenik odlazi kući i viče na ženu, jer zna da to neće utjecati na njegovu plaću. Žena, isto tako ljuta, ali bez mogućnosti da se suprotstavi, svoje agresivne impulse ispoljava na djetetu, koje onda svoje agresivne impulse ispoljava udarajući psa nogom. To bi bilo kompleksno pomicanje

PONIŠTAVANJE (undoing)

Poništavanje je obrambeni mehanizam kada osoba simbolično pokušava poništiti neku akciju koju je napravila u prošlosti.

Primjer:

• Netko može stalno prati ruke kao podsvjesnu gestu jer želi sprati krivicu sa svojih ruku što osjeća srdžbu spram osobe o kojoj ovisi.

IZOLACIJA AFEKTA (isolation of affect)

Kada se osoba sjeća opisnih detalja nečega u prošlosti, ali izgubi svaku emocionalnu vezu s događajem. Reducirana verzija obrambenog mehanizma intelektualizacije, u neku ruku.

Primjer:

• Netko može pričati o ozbiljnom zlostavljanju dok je bio dijete, ali tretirati to kao sitnicu. Mi mislimo na osjećaj, no zapravo ništa ne osjećamo.

• “Mislim da sam ljut na nju. Valjda.”

1 Comment (+add yours?)

  1. ivana milosavljevic
    Feb 18, 2013 @ 14:46:51

    Baš mi se dopada tekst. Verujem da je razumljiv i koristan i nepsiholozima🙂 Primeri su vrlo jasni, pa ljudi mogu lako u svom ponašanju prepoznati ponašanje koje je manifestacija mehanizama odbrane. Pozdrav🙂

    Reply

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: